Zvukovi su svuda oko nas. Cvrkut ptica, auti u prometu, smijeh, lupkanje posuđa u kuhinji.. Često nismo niti svjesni koliko nas zvukova okružuje i koliko na neki neobičan način o njima ovisimo. Kada govorimo o zvukovima, razlikujemo šumove i tonove. Šum nastaje nepravilnim titranjem izvora (npr. vjetar, valovi, kiša), a ton pravilnim (npr. cvrkut ptica, crkvena zvona, boja glasa.)
Međutim kako zapravo i odakle nastaje zvuk?
Svaki zvuk započinje vibriranjem nekog objekta. Vibracije kroz zrak putuju do uha i zatim potaknu bubnjić na vibraciju. Bubnjić, mala elastična opna smještena u srednjem uhu, prihvaća titraje zraka, a titraji se pretvaraju u električne podražaje koji preko slušnog živca podražuju određeni dio mozga – centar za sluh, a nama omogućuju da čujemo. Zvuk je, jednostavno rečeno, slušni doživljaj titranja nekog tijela.
Ljudsko uho ima sposobnost zamijetiti nekoliko parametara tona – visinu, jačinu, trajanje i boju. Visina ovisi o broju titraja u sekundi. Što je frekvencija viša i ton je viši, a što je frekvencija niža, ton je niži. Trajanje odgovara vremenu kroz koje titra izvor. U fizikalnom smislu, može se mjeriti posebnim uređajima i izražavati u mjernim jedinicama za vrijeme. U glazbenom smislu, vrijeme trajanja zvukova mjeri se i izražava posredno kroz glazbeni tempo i notni zapis. Jačina zvuka ovisi o amplitudi titranja. Veća amplituda titranja izazvat će i veće promjene tlaka, a samim time i snažniji ton. Boja tona je jedinstven, prepoznatljiv zvuk svakog pojedinog glazbala ili ljudskog glasa, a posebnost tonske boje ovisi o materijalu od kojeg je izrađen instrument, o alikvotnom nizu tonova i načinu izvođenja.
Postoje granice čujnog područja slušatelja.
Sluhom razabiremo zvukove čija je frekvencija između 16 Hz i 20 000 Hz. Svi zvukovi manji od 16 Hz nazivaju se infrazvuk. Iako ih ljudsko uho ne može čuti (čak za ljudski organizam mogu biti i vrlo opasni) vjeruje se da neke životinje, primjerice kitovi i slonovi, komuniciraju upravo preko infrazvukova. S obzirom da su infrazvukovi izuzetno prodorni, pretpostavlja se da mogu komunicirati i na udaljenosti od nekoliko stotina ili čak tisuća kilometara. S druge strane, postoje titranja veća od 20 000 Hz i njih nazivamo ultrazvukom. Ultrazvuk, za razliku od infrazvuka, nema štetnog utjecaja na ljudski organizam, a danas se koristi u raznim područjima medicine, ali i na otkrivanju pukotina i nepravilnosti u materijalima, pronalaženju jata riba, podmornica i sl.
Sluh je najosjetljivije ljudsko osjetilo i samim time sklono raznim oštećenjima. Jedno od oštećenja prouzrokovano je upravo zvukovima, odnosno bukom. Kada je riječ o odnosu čovjeka i zvuka, postoji posebna ljestvica za jačinu zvuka u kojoj se glasnoća izražava od 0 do 160 decibela (dB). Kao prag čujnosti uzima se 0 dB. Šuštanje lišća iznosi oko 10 dB, za šapat se uzima oko 20 dB, a rad hladnjaka 45 dB. Normalan govor iznosi približno oko 60 dB, prometna ulica oko 80 dB, a mlažnjak pri uzlijetanju 120 dB. Sve iznad 130 dB uzrokuje jaku bol u ušima, a zvukovi intenziteta od 160 dB izazivaju rasprskavanje bubnjića.
Oslabljeni sluh je moguće poboljšati nošenjem slušnih pomagala ili ugradnjom umjetne pužnice, a gubitak sluha koji je uzrokovan oštećenjem slušnog živaca nije moguće poboljšati.
Uživajte u zvukovima i, do idućeg pisanja, čuvajte svoje uši!
Pogledate koje usluge nudimo ovdje.